subota, 30.04.2011.
05:58
Rekao bi netalentirani pjesnik koji sklapa upade u reklame na TV-u "odmorimo se sada malo uz čišćenje gostione"...
Sati je koliko i u naslovu. OK, sada možda i minutu više.
Radilo se do 2 a ja sam još u jebenoj gostioni. "Tko ti je kriv kad nisi htio studirati" rekla bi mi ONA. Ali meni je ovako gušt! Super mi je na gradini. Osim sada...
Bili su manje-više poznati ljudi. Iva i ekipa su napravili nered za stolom. Tek sad vidim to. Prešao sam preko jedne razbijene čaše i nisam mogao da ne opsujem "svu tu stoku". Ej, frendovi su mi to ali ih djelomično mrzim trenutno... "Vidimo se, Kapo!" kažu dok odlaze... i tako do u beskonačnost! Ali "Tko mi je kriv šta nisam studirao" jel tako?
Složio sam dekice koje ih griju dok loču. Staklo još nisam skupio... Ne da mi se. "Neka dočeka ove nadobudne ujutro" mislim si i sumiram čitavo večer...
-vizija se javlja AGAIN-
Njih nekoliko misli da ja ne vidim ili se samo vole praviti blesave. OK, stariji malo jesam ali škemba mi se ne vidi ispod "genijalne" košulje sa uzorkom lokala... Možda... Nije vjerojatno ni bitno. Ne zanima me.
Pristojan sam - većinu vremena. Maleni kolega Đuro kaže da mu je došla cura i da bi mi on sredio šank pa da ide malo s njom. "Koga boli kita za tebe i nju!" Tako bi Luka rekao ali onaj đubar u Luki mu to opravda (saznat će se zašto) i ode on. Odu i svi pomalo pa sjednem. Danas, hvala bogu (bog je namjerno malim slovom), nije bilo La Manche pa nisam ni toliko nezadovoljan ali neka mušica mi tu pili živce. Dvije svađe nakon i nakon kata posuđujem auto NJOJ i krećem u akciju po terasi...
Istina, nisam više za ova sranja. Dosta mi je bilo bOOke, Hemingwaya, Indiga, Grincha itd. Psujem. Pakiram te zapaljene dekice i tumaram bezglavo po terasi. Razmišljam o još jednoj pivi da doživim 8 ujutro i otvaranje... Puštam si Azru. Johnny je u stvari odlična inspiracija za bunt bez razloga. Ponovno psujem i kolegu i Ivu zajedno sa svim frendicama i Badija do kojeg sam stigao samo po cigare! Možda mi i hirter fali... Nemam pojma više. Zadnju dekicu slažem očima prebirući po terasi i snimim... Netkom je ispala pokazna!
Dižem preskupi komad kartona... To je NJENA pokazna!
Spremim je u džep na košulji i lakše je. :-)
Malo nam treba da se osjećamo bolje... Ni konobari nisu iznimka!
Kuham si kavu, pogledam prema kvarneru... "Ovoga nema nigdje...." Znam, patetika ali treba to vidjeti odavdje u ovo doba i u ovom kaosu!
petak, 29.04.2011.
MANČA ilitiga LA MANCHA
Od ljubavnog para koji je došao popiti dvije iz mase finih belgijskih pivica pred zatvaranje sam ćuo da su se dosta začudili mojoj ljubaznosti jer da su konobari u Rijeci dosta neljubazni. "Hvala" kažem ja njima i nastavim čistiti terasu...
Razmišljam tako o tome sa jastucima na rukama i javlja mi se vizija (ili je to bila samo scena urezana od nekoliko dana prije)...
-Gužva na terasi. 25 stolova kavomanijaka šta izmišljaju vrste kave. Ja sam pokušavam izgledati što profesionalnije sa krcatom tacnom prljavih šalica i čaša. Na rubu da zaplivam poslužujem 3 gospođe "srednjih godina" koje čekaju trenutak moje pozornosti već dobrih 7-8 minuta.
Ja (procjedivši osmjeh): "Dobar dan! Izvolite."
-One razmišljaju... Kaže (makar po izgledu) najstarija "dajte vas dvije. Ja nemam pojma šta bi..." Ove dvije su u još dubljoj dubiozi. Sekunde prolaze. Dižu se dva stola.
"Možemo platit?"
Ja (razmišljam): "Možeš kurac sada!" (kažem) "Evo samo trenutak..."
- Napokon se jedna udostoji "Ja bi jednu kratku kavu sa malo mlijeka."
Ja: "OK. Jedan mali machiatto."
Ona: "Ne. Kratku kavu s malo mlijeka"
Ja: "Naravno gospođo."
Da ne duljim jer me opet iznervira. Razmišljale su dvije minute. Izmislile tri kave i bile uzročnici mog 15-minutnog plivanja. Pustile su točan iznos na stolu i odgegale se nizbrdo prema, vjerojatno, kuhači ili pegli.
Nije stvar da je manča obavezna stvar ALI pojedini ljudi stvarno misle da je riječ koja se tako izgovara samo i ISKLJUČIVO regija u središnjem dijelu Španjolske. Da, nije obavezna. Ali nije ni "izvoli" ni "hvala" pa su u bontonu. Kažu tamo 5 - 10 %. Lijepo izgleda na papiru...
Događaj od jučer:
-Na polupraznu terasu dolazi (mislim) bračni par. On bi pelin. Ona ga mrko pogleda... Ona će pivo. Njega boli ona stvar da li ona pije ili ne. Naravno da pitam: "Kako pijete pelinkovac?" Odgovara "I led i limun." Drn - drn - drn i donosim... "Izvolite." On: "Joj, može još i čaša vode?"
Ja: "Naravno!"
-evo me i sa tim...
On: "Mogu TI odmah platiti?"
Ja (taj isti s kojim je on ovce paso): "Naravno"
On vadi 100 kuna i kaže s osmjehom: "Sorry, nemam TI točno."
Ja: "Nije problem. (Uz osmjeh) Snaći ćemo se i ovako"
-vratim papire i brojim kovanice. Stavim pred njega na novčanice to željezo. On uzima. Sprema u džep i okreće glavu prema ženi prijekorna pogleda koja misli da tiho procjeđuje "A jesi židov jebote" (nikakvo vrijeđanje sparm židova nije bila namjera - samo citat). On joj se ponosan nasmije (ipak sad ima za sat parkinga više) i nastave dalje razgovarati. Nakon toga slijedi moj poziv iz uvodnog dijela bloga.
Neljubazno? Krajnje. Ne zbog novca nego zbog onog "TI". Manča je samo znak da cijeniš posao i čovjeka koji ga radi. Ako ga dobro radi.
KONOBARI ŽIVE OD MANČE!
Konobar ti ide po piće. Pazi da ne dobiješ prljavu čašu. Kuha kavu i čaj. Poslužuje najbolje što zna i pokušava udovoljiti svakom vašem zahtjevu (i izmišljanju pića). Nakon tebe čisti stol i pere tvoje prljavo suđe. To su sve stvari koje ne radi teta na kiosku ili momak na sladoledima!
Razumijete?
Dvije gospođe na terasi u istoj onakvoj gužvi su mi rekle: "Jako ste ljubazni! Osmjeh se nagrađuje!" Epilog: lijepa napojnica!
Manča nije samo regija u Španjolskoj!
ŠTIVO
SO IT BEGINS
Luka (sa posla. Čitaj: iz šanka): "Ej, Iva!"
Iva (Voditeljica kafića - sa poluiritacijom tipa "šta sad hoćeš?"): "Reci, Luka"
Luka: "Imam jednu ideju ali mi moraš reći da li je u redu da to radim..."
Iva (sada već sa opravdanim oprezom jer poznavajući mene...): "OK"
Luka: "Ja bi pisao blog o konobarenju na Gradini i odnosu s ljudima i njihovom odnosu prema nama."
- kratki tajac -
Iva: "Da. Mi radimo reklamu a ovo bi bilo kao neka antireklama?"
Luka (uz osmjeh): "Ma ne! Svi nešto kao reklamiraju svoje kafane i "kod nas je ovo, kod nas je ono, dođite kod nas, bla, bla" a nitko da bi realno opisao, iz perspektive osoblja, kako je to zapravo."
Iva: "Šta ti se dogodilo?" :-)
Luka: "Ma ništa. Prićat ću ti... Nego, je to oke?"
Iva:"Ćeš spominjat "Gradinu"?"
Luka: "Ako nije bed..."
Iva: "Ajde dobro. Ali mi pošalji link da ti lajkam!"
Luka: "Oke, bok!"
Iva: "Bok!"
Dakle, tako počinje. S tim da ja osobno sumnjam da je ovo "pošalji mi link" bilo u namjeri lajkanja. Više imam dojam da je u pitanju kontrola i, nedajbože, cenzura. No, nema veze. Čitati ćete nefiltrirano, nelektorirano, kritično i samokritično štivo. Stvari koje ste uvjek željeli znati o "onoj strani" šanka. Kolege ćemo, zbog njihove zaštite oslovljavati pseudonimima: Đuro, Ilija, Dragica, Božena, Suzy i Lidija.
Pa da krenemo... Moje ime je Luka. Neki me zovu Kapo a neki me ne žele uopće zvati. Birc je na trsatskoj gradini a krećemo s temom... (u sljedećem postu ;-)
